Osteopatija
Pomaže kod patnje kostiju, mišića, vezivnog tkiva i svih struktura u tijelu.
Što je osteopatija?
Cilj je pronaći zdravlje, bolest može pronaći svatko
američki kirurg Andrew Taylor Still
Osteopatija je prirodna manualna medicina koja pomaže naći put do zdravlja. A. T. Still zaključio je da liječenje bolesti nije učinkovito pa je tražio je drugi put. Tako je ističući zdravlje, a ne bolest, razvio osteopatiju. Cilj je otkriti poremećaje u svim sustavima (mišićno-koštanom, živčanom, vaskularnom i hormonalnom) i ponovo vratiti ravnotežu.
Temelj osteopatije dobro je poznavanje anatomije, fiziologije i biomehanike kako bi se razumjela povezanost pojedinih simptoma (bol, vrtoglavica, slabost...) s raznim promjenama kvalitete tkiva, koje dijagnosticiramo i tretiramo palpacijom. Palpacija (latinski palpatio: dodirivanje, pipanje opipavanje), osnovno je sredstvo rada i dijagnostike u osteopatiji. Promjena tkiva događa se polako zbog loše cirkulacije triju tekućina u tijelu (krv, limfa i likvor), zbog trauma, psihičkog stresa, lošeg držanja, premalo kretanja i ostalih čimbenika svakodnevnog života.
Galerija
Osteopatski tretman
Indikacije za osteopatski tretman
- bolovi u vratu, leđima i svim zglobovima (mišićno-koštanog porijekla)
- kronična bol (mnoga istraživanja u SAD-u i Velikoj Britaniji dokazala su da osteopatski tretman daje najbolje rezultate kod kroničnih bolesti)
- sportske ozljede
- ozljede kralježnice, prevencija iskrivljenje kralježnice
- loše držanje, prevencija lošeg držanja kod djece i odraslih
- refleksni bolovi u leđima (visceralnog ili organskog) porijekla (npr. kod problema s bubrezima čest je simptom bol u leđima, funkcionalne smetnje unutarnjih organa općenito izazivaju tenzije u mišićno-koštanom sustavu i obratno)
- neurološke bolesti
- ATM-zglob (čeljust) često je blokiran i bolan, najčešće nakon stomatoloških zahvata, pa remeti posturu cijelog tijela
- migrene i općenito glavobolje raznih uzroka
- vrtoglavice, šum u ušima
- stres, napetost, psiho-emocionalne tenzije
- bolne menstruacije
- probavne smetnje
- teškoće s disanjem, astma
- problemi sa sinusima
- ožiljci i priraslice
- relaksacija, kao antistresni tretman
- prevencija
Povezanost i funkcionalno jedinstvo svih dijelova tijela glavni je pristup osteopatskog tretmana. Svi dijelovi tijela međusobno su ovisni i utječu jadan na drugoga. Npr. ako uganete gležanj, tenzija i bol mogu se manifestirati i kao bol u koljenu, leđima, pa čak izazvati i glavobolju. Tretman počinjemo anamnezom, palpatornom dijagnostikom i tretiranjem bolnog područja. Kod kroničnih bolova tražimo uzrok boli i napetosti u tijelu. Ako ne tretiramo uzrok bola, rezultat je kratkotrajan i zato moramo tražiti primarni problem. To je ponekad dugotrajan proces jer prođe mnogo vremena od pojave simptoma do dolaska pacijenta na tretman. Većina osoba ima probleme koji se ne mogu dijagnosticirati standardnim dijagnostičkim pretragama (RTG, MRI...). Tu se ne vide promjene u funkcionalnom stadiju, smanjena cirkulacija i razne blokade i tenzije na različitim tkivima (kostima, mišićima, fascijama, zglobovima).
Te promjene izazivaju bol i narušavaju kvalitetu života. Osteopat tretira promjene kvalitete tkiva preciznom i finom palpacijom i raznim manipulativnim tehnikama kao bi se smanjila bol i poboljšala cirkulacija i kvaliteta tkiva. Traume (padovi, nesreće, uganuća...) također su indikacija za osteopatski tretman. Cilj je uspostaviti ravnotežu u tijelu i smanjiti bol kako bi se izbjegle kronične promjene. Ožiljke i traume nakon operacija potrebno je što prije tretirati jer mogu refleksno stvarati probleme na ostalim tkivima, organima i zglobovima.
Povijest i temelji osteopatije
Dr. Andrew Taylor Still (1928-1917) osnivač je osteopatije. Utemeljio je osteopatiju kao znanstvenu disciplinu 1874.godine. Preuzeo je staru vještinu namještanja kostiju koju je razvio i pretvorio u pravi medicinski sustav iscjeljivanja i tako postavio temelje manipulativnoj medicini. Dr. Still ne fokusira se samo na bolest nego na sve što može pomoći zdravlju.
Gleda tijelo kao holističko biće te traži uzrok bolesti i međusobne ovisnosti tjelesnih sustava i njihove psihološke i emocionalne povezanosti. Svaki lokalni problem treba liječiti u kontekstu cijele osobe, treba otkriti i liječiti mehaničku neravnotežu koja se krije iza bolesti.
To znači da svako anatomsko odstupanje može izazvati bolesti ili bolest može izazvati anatomsko odstupanje. Ta se odstupanja mogu ispraviti manipulativnim osteopatskim tehnikama.
Dr. Still isticao je međusobnu povezanost napetosti, šoka, fizičke i psihičke traume te njihov utjecaj na promjene u cirkulaciji i djelovanju živčanog sustava i zbog toga nastajanju raznih bolesti. 1892. godine osnovao je američku školu osteopatije u Kirksvilleu. Danas se ta škola zove Kirskville College of Osteopathic Medicine.
Kraniosakralna osteopatija
Student dr. A. T. Stilla, William Garnier Sutherland, nastavio je istraživati njegovu teoriju i praksu i razvio specijalističku granu u osteopatiji-kraniosakralnu osteopatiju. Dokazao je postojanje ritmičkih pokreta u kostima i glavi i tako sastavio koncept primarnog respiratornog mehanizma (PRM).
U tijelu postoje tri važne tekućine: krv, limfa i likvor. Liquor cerebrospinalis je tekućina središnjeg živčanog sustava koja kola tijelom u ritmu od 8 do 12 impulsa u minuti. Mi je osjetimo (palpiramo) kao micanje kostiju glave i na taj način djelujemo na bolji protok tekućine.
Stillov student, Martin Little John, želio je osteopate naučiti sve o modernoj medicini. Osnovao je školu Chicago School of Osteopathy i prvi se u Velikoj Britaniji bavio osteopatijom. Razvio je generalnu osteopatsku tehniku (GOT) Viola Fryman, studentica W. G. Sutherlanda, tretirala je djecu i zaslužna je za razvoj dječje osteopatije.